Kronični (bakterijski) prostatitis karakteriziraju perzistentni ili rekurentni simptomi s potvrđenom bakterijskom infekcijom u prostati.
Prostatitis ove kategorije javlja se rijetko, u približno 10% svih slučajeva prostatitisa. Raspravlja se o tome mogu li atipični uzročnici, kao što je ureaplasma urealiticum, izazvati upalu prostate. Mogu biti prisutni u tijelu muškarca bez ikakvih znakova upale ili tegoba.
Uzroci kroničnog prostatitisa
Uzroci kroničnog prostatitisa u osnovi su slični uzrocima akutnog bakterijskog prostatitisa. Ulazak mikroorganizama u prostatu u većini slučajeva događa se kroz uretru - kao rezultat refluksa urina u kanale prostate.
Kronični bakterijski prostatitis nastaje kao posljedica neadekvatnog liječenja ili kratkotrajnog liječenja akutnog bakterijskog prostatitisa.
Simptomi
- Nelagoda ili bol - u perineumu, donjem dijelu trbuha, preponama, skrotumu, penisu, tijekom ejakulacije
- Promjene u mokrenju - otežano mokrenje, učestalo mokrenje u malim obrocima, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura.
Pacijent se može žaliti na niz simptoma ili na bilo koji simptom pojedinačno. Povećanje tjelesne temperature je nekarakteristično (ili beznačajno).
Važno:
Mnogi muškarci povezuju erektilnu disfunkciju s prostatitisom. Tome često pogoduju neprofesionalne objave u medijima i reklamiranje sumnjivih lijekova. Činjenica da erekcija može postojati čak i nakon potpunog uklanjanja prostate (zbog prisutnosti zloćudnog tumora organa) sugerira da ona sama ne igra ulogu u održavanju erekcije.
Prema mnogim autoritativnim urolozima, erektilna disfunkcija u bolesnika s kroničnim prostatitisom uzrokovana je psihogenim i neurotskim problemima.
Dijagnostika
Za početnu procjenu koristi se upitnik – indeks simptoma kroničnog prostatitisa. Može se koristiti za objektiviziranje pacijentovih pritužbi.
Standardna metoda za dijagnosticiranje prostatitisa je provođenje testa. Ovo je mikroskopsko i bakteriološko ispitivanje uzoraka urina dobivenih iz različitih dijelova genitourinarnog trakta i sekreta prostate. Međutim, metoda uzorkovanja prilično je radno intenzivna i sada se češće koriste modifikacije uzoraka. Moguća alternativa je podnošenje ejakulata (sperme) na mikroskopsku i bakteriološku pretragu, budući da se ejakulat djelomično (barem 1/3) sastoji od sekreta prostate. Ova metoda je ugodnija za pacijente, pogotovo ako kategorički odbijaju rektalni pregled ili dijagnostičku masažu prostate radi uzimanja sekreta prostate. Međutim, davanje ejakulata ima manju informativnost i pouzdanost u usporedbi s uzorkom.
Predaja ejakulata na bakteriološku pretragu uključena je u dijagnostički algoritam za infekcije muških spolnih organa i kod ispitivanja muškarca na neplodnost.
Rezultati laboratorijskih testova (opći test urina, opći test krvi, biokemijski test krvi, spermogram i druge opće kliničke pretrage) u slučaju kroničnog prostatitisa nisu informativni. Najvjerojatnije će ti testovi pokazati "normalno".
Tijekom rektalnog pregleda kod bolesnika s kroničnim prostatitisom ne uočavaju se uvijek promjene koje ukazuju na upalni proces u prostati. To jest, nemoguće je osloniti se na rezultat rektalnog pregleda za dijagnosticiranje kroničnog prostatitisa.
Isto vrijedi i za ultrazvučnu dijagnostiku: netočno je dijagnosticirati kronični prostatitis samo na temelju ultrazvučnih podataka. Europsko i američko udruženje urologije ne preporučuje ultrazvuk za dijagnosticiranje prostatitisa. Vrsta izvršenja u ovom slučaju nije važna kroz prednji trbušni zid - donji abdomen ili TRUS - kroz rektum. Netočno je u zaključku ultrazvučnog pregleda pisati “kronični prostatitis”, “ultrazvučni znakovi kroničnog prostatitisa”, “znakovi prostatitisa”. Samo urolog ima pravo postaviti ovu dijagnozu, koji je utvrđuje na temelju pritužbi, anamneze, laboratorijskih testova i - tek nakon - ultrazvuka.
Najčešći ultrazvučni znak kojim se postavlja dijagnoza kroničnog prostatitisa su tzv. difuzne promjene u prostati povezane s upalnim procesom ili drugim promjenama u parenhimu prostate. Ovo je vrsta fibroznog procesa, zamjena normalnog parenhima prostate ožiljnim tkivom. Međutim, ne postoji korelacija između broja fibroznih promjena u prostati i prisutnosti tegoba. S godinama, šanse za pojavu takvih "ožiljaka" u organu se povećavaju, ali čovjek može živjeti cijeli život bez osjećaja nelagode u perineumu ili pubičnom području. No, čim se te promjene uoče na ultrazvuku, neki će “specijalisti” dijagnosticirati prostatitis. A neki će muškarci imati osjećaj da su stvarno ozbiljno bolesni, počet će slušati sebe, osjetit će sve simptome opisane na internetu.
U mnogih muškaraca starijih od 30 godina ultrazvuk može pokazati difuzne promjene u prostati. Međutim, fibrozni proces ne ukazuje na prisutnost prostatitisa.
Dijagnoza kroničnog prostatitisa postavlja se na temelju isključivanja drugih bolesti genitourinarnog sustava - prvenstveno uretritisa, hiperplazije prostate, suženja uretre, neurogenih poremećaja mokrenja, raka prostate, raka mokraćnog mjehura.
Ne postoji specifična slika za kronični prostatitis na temelju rezultata rutinskog pregleda.
Liječenje kroničnog prostatitisa
Antibiotici skupine fluorokinolona su optimalni antimikrobni lijekovi za liječenje kroničnog bakterijskog prostatitisa. Preporučeni tijek antibiotske terapije je 4 do 6 tjedana. Tako dug tijek opravdan je znanstvenim podacima koji ukazuju na smanjenje vjerojatnosti recidiva bolesti.
Za otkrivene spolno prenosive infekcije (SPI), kao što je klamidija, propisuje se makrolidni antibiotik.
Postoje dokazi o smanjenoj relaksaciji vrata mokraćnog mjehura u bolesnika s kroničnim prostatitisom, što dovodi do refluksa urina u kanale u uretru i uzrokuje upalu tkiva prostate i bol. Za takve pacijente preporučuju se alfa-blokatori.
U liječenju kroničnog prostatitisa, preporučljivo je da se pacijenti suzdrže od primamljivih ponuda za korištenje biljnih lijekova. Značajka dodataka prehrani i biljnih dodataka je nestabilnost biljnih komponenti u dijelu tvari; mogu se razlikovati čak iu pripremi istog proizvođača. Osim toga, sa stajališta medicine utemeljene na dokazima, dobrobiti biljne medicine ne podnose kritike.
Masaža prostate, koja je sredinom 20. stoljeća korištena kao osnova terapije, danas je, zahvaljujući novim znanstvenim pristupima i klasifikacijama, ostala važno sredstvo za dijagnosticiranje prostatitisa, ali ne i za njegovo liječenje. Nema potrebe koristiti masažu prostate kao terapijski postupak (učinak nije dokazan). Postoje prijedlozi da je česta ejakulacija po svojstvima slična sesijama terapeutske masaže prostate.
Druge metode koje su se pokazale učinkovitima u samo jednoj ili nekoliko studija ili se još uvijek istražuju uključuju:
- trening mišića dna zdjelice - neki dokazi ukazuju na učinkovitost posebnih vježbi za smanjenje simptoma kroničnog prostatitisa i sindroma kronične boli u zdjelici;
- akupunktura - mali broj studija ukazuje na korist akupunkture u usporedbi s placebom u bolesnika s kroničnim prostatitisom;
- ekstrakorporalna terapija udarnim valom - temelji se na utjecaju akustičnih impulsa značajne amplitude na vezivno i koštano tkivo, naširoko se koristi u liječenju bolesti mišićno-koštanog sustava, nedavno se koristi u urologiji, njegova se učinkovitost proučava;
- bihevioralna terapija i psihološka podrška - budući da je kronični prostatitis povezan s niskom kvalitetom života i razvojem depresije, ove metode mogu poboljšati psihičko stanje bolesnika i pomoći u smanjenju nekih simptoma bolesti.
Zasebno vrijedi spomenuti asimptomatski (asimptomatski) kronični prostatitis. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju rezultata histološkog nalaza - nakon biopsije prostate ili nakon kirurškog liječenja prostate. Učestalost otkrivanja upale u tkivu prostate varira od 44% (uz biopsiju prostate) do 98-100% (nakon kirurškog liječenja prostate). Znanstvenici su sugerirali da upalne promjene identificirane na ovaj način nisu ništa drugo nego fiziološka značajka povezana sa starenjem. Nitko posebno ne dijagnosticira ovu kategoriju prostatitisa; to je neka vrsta slučajnog otkrića. Ne zahtijeva liječenje i ne zahtijeva nikakve daljnje radnje od strane liječnika ili pacijenta.